Znate one nagradne igre na fejsu koje svi igrate, ali nikad ništa ne dobijete? E, pa moja draga Ivana i ja smo igrale jednu takvu igru, a nagrada je bila jednodnevni izlet na Bled i Bohinj. Izmislile smo neke super kreativne komentare (tipa da smo na rubu očaja i da će nam to putovanje riješiti sve životne probleme) i saznale u 22 sata da sutra u 7 ujutro idemo na put.

Bled

Stigli smo na Bled i krenuli u šetnju. Nakon razgleda crkvice trebalo se uspeti do vrha kako bi vidjeli dvorac, ali i spektakularan pogled. Uspon do vrha nije bio lak. Za osobe koje nisu u formi (čitaj: ja) brzi tempo grupe nije baš najbolje sjeo.

Koja kapljica znoja nije mi teško pala kada sam ugledala pogled koji ovaj vidikovac pruža. Budući da je vrijeme bilo toplo i sunčano, što je prava sreća za ovo doba godine, u daljini se nazirala planina Triglav uokvirena drvećem obojanim u jesenske boje. Desno od planine prostire se panorama gradića Bleda. Vidi se jezero i mali milijun kućica koje proviruju kroz šumsko šarenilo.

Kada smo se nauživale pogleda odlučile smo se same spustiti prema jezeru i istražiti što ovo mjestašce nudi. Šetnja dolje bila je ugodnija od samog uspinjanja, a tu i tamo smo zastale kako bi se divile onome što smo vidjele kroz bujne krošnje stabala. Kada smo došle do ceste odlučile smo slijediti uličice ispred nas da vidimo gdje će nas odvesti, imale smo dovoljno vremena za iskoristiti, a Bled se činio dovoljno malim da se ne izgubimo. Nismo pogriješile.

Bio je red, a i vrijeme da se uputimo prema jezeru Bled. U gradu se odvijao festival, pa smo imale priliku čuti i malo slovenske glazbe. Glazba je odzvanjala gradom, a mnoge obitelji koristile su ovaj topao dan kako bi ga provele zajedno u prirodi družeći se.

Nakon šetnje odlučile smo se na vožnju jezerom čija je cijena 14 eura. I nije baš jeftino, ali se svakako isplati. Ono što možete vidjeti dok se vozite jezerom, ne možete vidjeti ni iz koje druge perspektive. Kada se nalazite na sredini jezera za vrijeme ovakvih krasnih dana Triglav i dvorac zrcale se u jezeru.

Čamac staje na otočiću s crkvom. Tamo smo se iskrcali i dobili četrdesetak minuta slobodnog vremena. Na otočiću se može pojesti sladoled i popiti kava, a dobiveno vrijeme je dovoljno da se razgleda cijeli otok. Kada smo završili s obilaskom, čamcem smo se vratili na kopno i uputili se prema autobusu.

Bohinj

Bohinj nije toliko poznat među turistima kao što je to Bled. Iako ni Bled nije naročito komercijaliziran, Bohinj je ipak ostao netaknut. Savršen je za bijeg od gradske vreve.

Nudi pokoji kafić i restoran, a nama je već i bilo vrijeme da nešto pojedemo. Izabrale smo restoran Hotela Jezero. Pošteno i fino ručati se može za oko dvadesetak eura. Moj je izbor bila pastrva sa blitvom i krumpirom, a nisam mogla odoljeti ni sladolednom kupu.

Kada su nam se dojmovi i hrana u potpunosti slegli, uputile smo se istražiti Bohinj. Sunce je bilo visoko na obzoru, obasjavalo je jezero, ali i sve oko njega. Kroz priču smo lagano počele kovati planove kako se ovdje moramo vratiti. Ljudska ruka održava ovo mjesto, ali ne ide protiv prirode.

Nedaleko jezera skriva se i šuma s prohodnim stazama. Preostalo vrijeme provele smo udišući čisti zrak koji je ova šuma priskrbljivala. Tek bi se mimoišli s pokojim prolaznikom. Sve je odisalo spokojem i tišinom.

Ovaj tekst je originalno objavljen 10. listopada 2017. godine. Sve fotografije su originali bez dodatnih filtera i obrade.