Nakon Malage, Granade i San Josea, put me odveo u Gestalgar, a onda i u Olot. Dok je Gestalgar malena općina od svega 600 ljudi sat vremena metroom udaljena od Valencije, Olot je grad u Kataloniji s više od 35 tisuća stanovnika.
Zašto Gestalgar i Olot?
Kada sam prije puta gledala rutu, ideja mi je bila da se što više držim obale. Za ovaj dio puta odabrala sam Valenciju i Barcelonu, a onda tražila preko Workawayja i Trusted House Sitters što se nudi u blizini. Vodila sam se i osjećajem. Dok sam pregledavala oglase na Workawayju, pokušala sam dokučiti što bi mi najviše odgovaralo. Budući da velik dio vremena provodim za laptopom, željela sam nešto drukčije. Htjela sam raditi fizički posao, maknuti se od laptopa i biti negdje malo dalje od civilizacije.
Trebao mi je odmor i odmak od svega. Žudila sam biti negdje u prirodi, dalje od vreve.
Upravo sam zbog toga odabrala Gestalgar, nije mogao biti dalje od civilizacije. Uz to, tamo sam radila na obnovi kuće što je uključivalo fizički rad. Kad je riječ o Olotu, iako broji preko 35 tisuća stanovnika, radi se o malom gradiću. Tamo me isto tako dočekao bijeg od vreve, ali sam se malo manje uspjela sakriti od laptopa.
Workaway u Gestalgaru
U Gestalgaru sam bila kod jednog 30-godišnjeg Škota koji se preselio u Španjolsku i kupio svoju kuću „na selu“. Kod prijave sam vidjela da i on radi od kuće pa mi se učinilo kao dobar balans jer sam i sama trebala tu i tamo odraditi neke stvari na laptopu. Tijekom vremena u Gestalgaru, imala sam zadatak obojati rešetke 12 prozora.
Moj domaćin je redovito imao ljude s Workawayja koji su mu pomagali da dotjera kuću koju je kupio. Na taj je način upoznavao i nove ljude iz različitih zemalja. Bilo je zanimljivo čuti kako je izgledala obnova kuće. Sam Workaway odličan je za ljude koji žive u ruralnim krajevima. Dodatni par ruku i društvo u zamjenu za hranu i smještaj ne zvuče loše. Obje strane dobivaju ono što im treba.
Posjet Valenciji tijekom Fallasa
U Gestalgar sam došla u vrijeme kada je trajao festival Fallas u Valenciji. Festival obilježava dolazak proljeća, a potječe iz tradicije paljenja starog namještaja nakon zime. Fallas je priznat i od strane UNESCO-a. Privlači brojne lokalne i međunarodne turiste.
Svaki kvart ima svoju maskotu od papira koja se kasnije pali. Cijeli grad preplavljen je gomilom ljudi. Ulicama se održavaju i povorke s predstavnicima u tradicionalnim nošnjama. Važan element Fallasa, osim vatre, je vatromet. Svakog dana u 14 sati ljudi se okupljaju kako bi svjedočili vatrometu šarenih boja. Domaćin je podijelio da se ovakva vrsta vatrometa proizvodi u Valenciji.
Ono što je mene osobno iznenadilo, su svi silni klinci koji pucaju taj vatromet na ulici. Nisam baš bila ni sigurna kako životinje reagiraju na tu svu buku. Iako možda ne bih ponovno sudjelovala u ovom festivalu, bilo je zanimljivo tako nešto iskusiti.
Uz posjet Valenciji tijekom Fallasa, imala sam priliku i planinariti. Sami dio oko kojeg smo planinarili, naći ćeš ako guglaš La Peña María de Gestalgar. Ne znam točnu rutu i kojim putem smo išli, ali znam da smo ovim dijelovima prolazili. I znam da je bilo prekrasno. Brda i planine kada smo se popeli gore, sezali su u nedogled.
Nevjerojatno mi je, a opet drago da je ovaj dio Španjolske manje popularan, da svi idu u gradove ili na obalu, a mjesta poput ovog ostaju i dalje odlično sačuvana tajna. Možda je tako i bolje.
Workaway u Olotu
Poslije nekoliko dana van civilizacije, pomalo sam se zaželjela ljudi i dinamike. Bilo mi je jako čudno vratiti se u neki malo poznatiji svijet. Svijet u kojem postoji brza internetska veza i u suživot s ljudima koji ne rade od kuće. U Olotu sam bila u smještena u stanu kod jedne učiteljice engleskog jezika. Tijekom boravka pomagala sam joj oko njenog Instagram profila.
Olot je relativno blizu granice s Francuskom, a najpoznatiji je prema ostacima vulkana u sklopu parka prirode Zona Volcànica de la Garrotxa. Kod ulaska u park, postoji i kamp u kojem brojne obitelji provode svoj odmor. Do samog parka došle smo autom, ostavile ga na parkingu, a do ostataka vulkana prošetale smo nekih pola sata.
Tijekom boravka, učiteljica kod koje sam bila preko Workawayja, odvela me u Besalu i Banyoles. Besalu je maleni gradić koji neodoljivo podsjeća na Mostar. Poznat je po svojem mostu, a samo porijeklo mosta je nepoznato. Zgodno je mjesto za neki jednodnevan izlet i šetanje kamenim uličicama.
Besalu nam je bio usputna stanica do Banyolesa, grada poznatog po jezeru na kojem se održalo i veslanje na Olimpijskim igrama 1992.
Od svih mjesta u kojima sam bila, Olot mi se nekako najmanje čini povezan javnim prijevozom. Iako je relativno blizu Barcelone, nije bilo jednostavno do njega doći. Imala sam poteškoća u dolasku i odlasku iz Olota, a vjerojatno ne bih uspjela posjetiti mjesta na kojima sam bila bez automobila domaćina.
20 dana Španjolske
Ako si propustio prošle blog postove na temu 20-dnevne avanture Španjolskom, baci oko na linkove u nastavku: