Nakon sunčane Malage i kišne Granade, put me odveo do San Josea. San Jose je jedno jako malo mjestašce, sat vremena busom udaljeno od Almerije. U busu je bilo možda desetak ljudi i to lokalci koji su se vraćali s posla. Od Almerije do San Josea protežu se nepregledni plastenici u kojima se uzgajaju rajčice. Vjerojatno u životu nisam vidjela toliki broj plastenika na jednom mjestu. Rajčica je i simbol ove pokrajine, a kasnije sam saznala da se radi i o jednom od najsiromašnijih dijelova Španjolske.
O San Joseu
Vjerojatno većina vas, kao i ja, niste ranije čuli za San Jose. San Jose je selo i ribarska luka u središtu parka prirode Cabo de Gata. Ovdje živi nešto više od tisuću stanovnika. Stanovnici ovog dijela Alemerije ponajviše se oslanjaju na zaradu od turizma u ljetnim mjesecima. Tek zadnjih desetak godina ovo je mjesto dobilo na važnosti i postalo je ljetovalištem brojnih turista iz Velike Britanije, Njemačke i drugih zapadnih zemalja.
Workaway u San Joseu
U Malagi sam bila u hostelu, u Granadi sam smještaj našla putem Trusted House Sitters, a u San Joseu prvi puta sam koristila Workaway. Ideja iza Workawayja je da u zamjenu za smještaj i hranu, za domaćina odradiš neku vrstu rada. Mogućnosti kakav će to biti rad su šarolike – održavanje vrta, bojanje zidova, vođenje društvenih mreža, izrada web stranica, podučavanje jezika, itd.
Kada sam planirala putovanje, uz Trusted House Sitters, uplatila sam članarinu i za Workaway. Godišnja članarina iznosi 49 eura, a moguće je putovati i kao par (romantični ili prijateljski) za 59 eura godišnje. Sve što je potrebno je popuniti profil. Nakon toga lako je pretražiti sva otvorena mjesta za Workaway. Workaway se pokazao puno fleksibilnijim oko datuma dolaska i odlaska pa sam ga koristila i za iduća dva odredišta.
Naglasila bih da ja na svojem profilu nisam imala niti jednu recenziju kad sam krenula s pretraživanjem. Ipak, uz normalnu komunikaciju, uspjela sam relativno lagano pronaći smještaj i rad koji mi je odgovarao. Najprije sam mislila da ću se najviše baviti nekim fizičkim radom, budući da sam paralelno na putu radila svoj posao na laptopu. Nasreću ili (nažalost) bilo je više interesa za moju pomoć vezanu za digitalni marketing.
Kako je izgledao Workaway u San Joseu u praksi?
Kada sam došla u San Jose, imala sam osjećaj da je samo pitanje vremena kad će me netko uštipnuti i reći mi da sanjam. U San Joseu sam odsjela kod jedne slikarice. Slikarice koja je inspiraciju našla upravo u prirodi San Josea i parka prirode Cabo de Gata. Kada sam prvi puta ugledala njenu kuću, znala sam da nije kao svi ostali koji tu žive.
Dok su sve kuće bile bijele i krem boje, njena je prkosila ljubičastim tonovima. Cijela kuća je prepuna malih kreativnih rješenja, kao što se i očekuje od doma umjetnika. Ipak, meni je najviše zapeo za oko atelje. U tom istom ateljeu i sama sam radila. Doduše, nisam slikala, ali sam odrađivala sastanke s klijentima i ostale zadatke.
Osjećala sam se privilegirano što me uopće izabrala da dođem kod nje i što me toliko toplo ugostila. Zajedno smo radile na vidljivosti njene umjetnosti, a upustile smo se i u jedan zajednički projekt u nastajanju.
Zašto uopće posjetiti San Jose?
Već prvog dana kada sam došla, počela sam istraživati. Poslijepodne sam se prošetala plažom La Calilla koja se nastavlja na uvale Cala de la Cruz i Cala del Maimono. Za vrijeme oseke, moguće je prošetati cijelim pješčanim dijelom sve do restorana i kafića. Uz to, u trećem mjesecu gotovo nikog tamo nije ni bilo pa sam imala sav mir i mogla sam osluškivati zvukove valova.
Idućih dana prošla sam i Camino a la Playa de los Genoveses. Radi se o puteljku po rubu stijene kroz makadam, raslinje i kamenje. Budući da sam išla u potpunosti sama, a Google Maps nije baš cijelo vrijeme hvatao, više sam se oslanjala na svoje pamćenje. Nisam znala u potpunosti gdje idem, ali kada sam došla do plaže Genoveses, znala sam da sam na pravom mjestu.
Osjećala sam se kao da sam prošla neku ekspediciju u starim vremenima, a na drugoj strani me čekao netaknuti raj. Plaža koja se prostirala ispred mene izgledala je apsolutno nestvarno. Na njoj gotovo da nikog nije ni bilo.
Dan poslije uspela sam se i na brdo na kraju plaže – Mirador del Morrón de los Genoveses. Tamo sam upoznala jednog simpatičnog starca. Pokazivao mi je svoj blog i sve rute koje je vozio biciklom. Zamolio me da ga fotkam, a okinuli smo i zajedničku fotku. Nakon uživanja u pogledu, trebalo se lagano i vratiti tim cijelim putem pa sam se požurila dolje.
San Jose preporučila bih svima koji vole hodati, istraživati prirodu, a opet se maknuti od razvikanih turističkih destinacija. Nisam sigurna kako izgleda ljeti, ali treći mjesec za mene je bilo idealno vrijeme da posjetim San Jose. Iako se nisam odvažila plivati u moru, bilo je dovoljno toplo za namočiti noge. Ipak, nadam se da ću se uskoro ponovno vratiti i istražiti druge dijelove parka prirode Cabo de Gata koje nisam stigla vidjeti.