Kada sam bila u srednjoj školi, moj san bio je putovanje u London. Nisam znala ni kako ni kada će se to dogoditi, ali marljivo sam odvajala novac od svog džeparca za to putovanje.
Jednog dana, moja sestra, koja je tada studirala, došla je kući s viješću o organiziranom putovanju autobusom za studente u London. Moji roditelji isprva me nisu shvaćali ozbiljno, ali moje inzistiranje nije prestajalo. Na kraju krajeva, kako zabraniti nešto djetetu koje ima odlične ocjene, mjesecima štedi novac za svoj cilj i ima pratnju za putovanje?
I tako se dogodio moj prvi susret s Londonom, gradom u koji možeš otići 50 puta, a opet uvijek vidjeti i doživjeti nešto novo.
10 godina kasnije…
Sada mi je pomalo nevjerojatno da sam tijekom posljednjih godinu dana tri puta bila u Londonu, gradu koji mi je kao djetetu izgledao kao nedostižan san i nešto što ću doživjeti samo jednom u životu.
Posljednji put sam bila u Londonu u srpnju. Išla sam na poslovni sastanak i druženje, a zatim sam odlučila produžiti svoje putovanje na vikend. U subotu ujutro vratila sam se u London kod prijateljice koja živi u Brixtonu.
Crveni autobusi na kat i kiša
Prvi dio puta podijelila sam taksi s kolegama s posla, zatim sam se vozila podzemnom, pa u onom crvenom autobusu na kat, a zadnji dio sam trebala proći pješke. Kao što je bilo za očekivati, zadesila me kiša i našla sam se kako uzbrdo vučem svoj kofer u prevelikoj kabanici iz koje su mi jedva provirivale oči.
Ipak, vrijedilo je. Pozdravila sam se s prijateljicom koja me povela u turu svog novog stana. Moram priznati da me stan oduševio; sve je bilo svijetlo, prozračno i ukrašeno jedinstvenim detaljima. Svidio mi se i žuti kauč koji je bio moje prenoćište te dvije večeri.
Subota: Tumaranje po Brixtonu
Budući da sam došla u subotu ujutro, stigli smo iskoristiti dan. Ručali smo u autentičnom talijanskom restoranu u Brixtonu.
Nakon odličnog ručka u spomenutom restoranu, obišli smo jednu knjižaru. Izgledala je prilično zanimljivo i izvana i iznutra. Izlog je vrištao u žutim tonovima s ogromnom mačkom koja je spavala i ignorirala prolaznike. Unutra nije bilo ništa manje impresivno s kaučem koji odaje osjećaj doma. Cijela atmosfera bila je nekako kvartovska i domaća, okupljalište lokalnih stanovnika.
Subota: Nacionalni muzej portreta
Ostatak subote iskoristili smo za posjet Nacionalnom muzeju portreta. Bio je kišovit i tmuran dan (tko bi rekao) pa je plan bio provesti ga unutra. Većina muzeja u Londonu je besplatna, pa je pametno iskoristiti tu činjenicu maksimalno. Prošli put sam bila u Nacionalnom muzeju prirodnih znanosti, to je onaj poznati muzej s ogromnim dinosaurom. Mislim da mi je to jedan od dražih muzeja koje sam ikada posjetila jer bez obzira u koju god prostoriju, smjer ili hodnik krenete, uvijek ćete se diviti nečemu novom i fascinantnom. Jedina mana svih tih muzeja su ogromne gužve.
No, da se vratim na Nacionalni muzej portreta. Ima zanimljivih i zgodnih portreta iz različitih povijesnih razdoblja i autora. Meni se najviše svidio portret sufražetkinje Dame Christabel Pankhurst koja se borila za jednaka prava žena. Ima i cijeli zid posvećen portretima poznatih zvijezda modernog doba, poput Cate Blanchett, Saoirse Ronan i Kate Moss. Nakon što sam se vratila kući, objavljeno je da će u zbirku muzeja ući i najnoviji portret Harryja Stylesa, autora Davida Hockneya.
Utipkaj svoj mail i klikni na pretplati se niže ako želiš primiti obavijest svaki puta kada objavim novi blog post, u suprotnom, nastavi čitati dalje. Ako se predomisliš, na dnu te čeka isti ovakav prozorčić.
Nedjelja: Novi Camden
Nedjelja je bila dan za pamćenje. Budući da nisam imala popis želja, prepustila sam prijateljici da me vodi gdje misli da je najbolje. Ujutro smo proučavale vodič s čudnim tematskim turama mjesta zločina i sličnim strahotama. Posebno me zanimala ona koja se bavi Jackom Ripperom. Tako smo još jednom sjele u crveni autobus na kat i uputile se na mjesto zločina u centru grada. I da, prešle smo busom preko Tower Bridgea, što je bio dosta dobar doživljaj.
Kad smo stigle, shvatile smo da ta mjesta iz vodiča uopće nisu obilježena. Snašle smo se vrlo brzo tako što smo izmislile svoju priču i diskutirale gdje mislimo da se nešto odvilo. Put nas je nanio u Brick Lane, koji neki smatraju novim Camdenom. Ovaj dio grada je poprilično autentičan spoj kultura s brojnim restoranima koji utjelovljuju kuhinje različitih zemalja.
Mi smo imale sreće da se tada održavao festival street fooda pa smo imale priliku degustirati nešto drugačije. Iako su svi štandovi izgledali primamljivo i egzotično, odabrale smo (čini mi se) argentinsku kuhinju. Ovaj dio grada ispunjen je i fora knjižarama, među kojima je i Libreria, te vintage shopovima. Malo je reći da sam se doma vratila sa šest knjiga u koferu.
Nedjelja: Millennium Bridge, zelena oaza usred grada i Sky Garden
Nakon kupnje silnih knjiga i pauze za ručak, krenule smo prema Millennium Bridgeu. Ovaj most često sam viđala na fotografijama, tako da mi je bilo skroz fora prošetati njime. Sa svih strana ovog mosta pružaju se nevjerojatni prizori. Od Tate Modern muzeja s jedne strane, Katedrale Sv. Paula s druge te pogleda na grad s obje strane Temze nisam znala gdje bih prije gledala.
Nažalost, nismo imale vremena posjetiti Tate Modern, ali bit ćeš još (nadam se) prilike za posjet Londonu. Prijateljica mi je željela pokazati nešto ipak malo više jedinstveno. Na putu do odredišta, zastala se smo kod ruševine (pretpostavljam da je riječ crkvi) koja je obrasla zelenilom i pretvorena u neku vrstu parka. Bilo mi je nevjerojatno da je tako nešto uopće sačuvano u centralnom dijelu grada pored svih nebodera koji su skrivali nebo.
Nakon razgledavanja ovog neobičnog parka, zaputile smo se prema Sky Gardenu. Kao što i naziv govori, riječ je o botaničkom vrtu na 35. katu nebodera. Ulaz je besplatan, ali se karte moraju rezervirati otprilike tri tjedna ranije. Ako ikad odeš u London, ovo je nešto što bi ti se trebalo naći na popisu. Pogled s 35. kata je istovremeno veličanstven i zastrašujuć. Mislim da je ovo i najviša građevina u kojoj sam ikada bila. Zadržale smo se koliko god smo mogle prije zatvaranja, a super je sto se u pogledu može uživati uz koktel ili neko drugo piće.
Svoju večer smo zaključile indijskom hranom u njenom stanu. Nisam dosada imala prilike probati indijsku kuhinju i ovo je bio prvi puta da sam jela curry. Curry je označio i kraj mog putovanja jer sam ujutro opet promijenila nekoliko prometnih sredstava da bi se ponovno pronašla na aerodrom, a onda i doma natrag u Hrvatskoj.
Dragi čitatelju, ako imaš pitanja ili te nešto posebno zanima, slobodno mi piši na nekoj od društvenih mreža ili mi se javi na email: boltisbarbara@gmail.com
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.