Namjerno sam odmah u naslov stavila „moja stvarnost“ jer moje iskustvo nije univerzalna istina. Recimo, postoje samozaposleni profesionalci koji si sami kroje radno vrijeme ili profesionalci čija tvrtka ima potpuno različita pravila remote rada od mojih. U skladu s time, sve što pročitaš u ovom tekstu uzmi sa zrnom soli i kao samo jednu od mnogih perspektiva.
Odlučila sam napisati ovaj tekst jer i dalje dobivam dosta čudnih pogleda kad kažem da radim online ili da radim od doma ili da radim za stranu kompaniju. Moram priznati da mi i samoj sve ove inačice objašnjenja što i kako radim zvuče sumnjivo.
Nedavno prilikom jednog upoznavanja kada sam rekla da radim online i potom dobila čudni pogled i sama sam počela osjećati da to zvuči kao da sam u nekoj piramidalnoj shemi, pokušavam uvaliti Herbalife preko Instagrama ili imam profil za odrasle na OnlyFansu.
Stvar postaje još i gora kad moji članovi obitelji pokušavaju objasniti čime se bavim. Većinu puta zaborave i moju poziciju, a još više i ime tvrtke za koju radim.
Što ja, pobogu dragom, onda radim?
Za početak, moja pozicija se zove specijalist za digitalni marketing i radim za jednu jedinu globalnu firmu, nisam samozaposlena. Neki od uobičajenih zadataka koje ispunjavam tijekom radnog vremena uključuju:
- Kreiranje i uređivanje prezentacija za klijente
- Planiranje globalnog web sadržaja
- Produciranje i uređivanje podcasta
- Izrada internih i eksternih newslettera
- Kreiranje objava za društvene mreže
- Organizacija evenata
Neću previše duljiti o tome kako sam pronašla posao u globalnoj kompaniji (koji je u potpunosti remote i mogu ga raditi iz kuće u Ivaniću) jer sam o tome već pisala. Ako te slučajno zanima više detalja o tome kako sam pronašla posao, a možda i ti želiš tako nešto probati, baci oko na Prvih 30 dana u Irskoj i na intervju za portal Total Croatia.
Uz peripetije objašnjavanja što radim, tu je i uvijek slični set stereotipa o tome kako remote rad zapravo izgleda. Priznaj, i tebi je možda prošla kroz glavu jedna ili više misli u nastavku; da radim kada želim ili da ne moram ništa raditi, da samo putujem, da stalno imam sastanke ili da sam u onoj krajnosti gdje radim od jutra do sutra.
U nastavku ću iskoristiti neke od tih stereotipa kako bih ti dočarala kako to izgleda u mojoj stvarnosti i na vlastitim primjerima.
Utipkaj svoj mail i klikni na pretplati se niže ako želiš primiti obavijest svaki puta kada objavim novi blog post, u suprotnom, nastavi čitati dalje. Ako se predomisliš, na dnu te čeka isti ovakav prozorčić.
#1 Radim kada želim
Kao i većina drugih ljudi, i ja imam svoje radno vrijeme. I kao većina, radim puno radno vrijeme što znači da osam sati obavljam svoje zadatke. Jedina je razlika u vremenskim zonama. Kolege iz drugih kontinenata rade u skladu sa svojom vremenskom zonom.
Ipak, napomenula bih i da radim u kompaniji koja je izuzetno fleksibilna pa ako i trebam nešto obaviti unutar radnog vremena mogu to zatražiti od nadređenog.
#2 Moram raditi od jutra do sutra
Najveća strepnja ljudi koji ne žele raditi od doma je uvjerenje da bi tada stalno radili i izvan svog radnog vremena. Ako inače ostaješ u uredu duže, velike šanse su da ćeš i doma produžiti svoje radno vrijeme. Mislim da ovdje najviše ovisi o tome kakve su naše osobne granice, prioriteti i kakav život želimo voditi.
Ponekad sama sa sobom ovdje vodim bitku, ali više je pravilo nego iznimka da zatvorim laptop kad je kraj radnog vremena. Nemam poslovni mobitel i na svojem osobnom nemam instaliran poslovni email. Zasada se nije dogodila nikakva hitna situacija gdje netko treba moju pomoć sada i odmah (što je i razumno jer nisam kirurg i ne spašavam živote).
Uz to, moj je trik da si prije i poslije posla organiziram aktivnosti kako bih se morala pokrenuti. Na taj način izbjegavam raniji dolazak i kasniji odlazak s posla.
#3 Stalno putujem
Okej, okej, ovo je istina. Od početka 2023. godine do sada bila sam na Kubi, u Londonu, Grčkoj, Puli, Ljubljani, okolici Velebita, Poreču. Međutim, ovdje postoji veliko ali.
Putovanje na Kubu je bio u potpunosti moj godišnji odmor na kojem nisam radila. Odlazak u London je velikim dijelom bilo poslovno putovanje na koje sam išla zbog konferencije. Ipak, nakon konferencije sam produžila svoj boravak u Londonu. Zatim sam iz Londona u privatnom aranžmanu letjela za Grčku.
E sad, u Grčku sam išla privatno, ali sam svakog radnog dana svog putovanja provela zaista radeći. Htjela sam probati kakav je to osjećaj i kako bi to funkcioniralo da budem digitalni nomad. Nisam imala puno sreće jer sam išla u svibnju u tjednu kada je gotovo svakog dana padala kiša. Samo sam nedjelju provela zaista razgledavajući Krf, a ostalih četiri dana bila sam zatvorena u apartmanu zbog lošeg vremena. Uz to, malo sam se i razboljela tako da ću se na Krf morati vratiti da ispravim stvari.
Najnoviji eksperiment bio mi je desetodnevno ljetovanje u Poreču. Prednost zaposlenja u kompaniji u kojoj radim je da mogu uzeti poludnevne smjene. Odlučila sam tu prednost iskoristiti tako što sam radila poludnevne jutarnje smjene od četiri sata. Umjesto da uzmem osam dana godišnjeg, iskoristila sam njih četiri, a imala sam cijelo popodne i večer za uživanje u Poreču.
Još uvijek istražujem što je sve moguće i kako se najbolje organizirati da maksimalno iskoristim mogućnost putovanja uz remote rad. Tako da me prati i dalje jer polako, ali sigurno kujem planove za neke malo ozbiljnije kilometraže.
#4 Ništa ne radim
Mislim da sam ovaj dio već poprilično pokrila. Ali da, nije baš moguće sjediti i ništa ne raditi. Pogotovo jer imam različit set zadataka od kojih ih je dosta vezano i za druge članove tima ili klijente pa bi bilo poprilično uočljivo kada ne bih dostavila svoj dio posla.
#5 Uvijek sam na sastancima
Ima dana kada nemam niti jedan sastanak, a ima tjedana kada su mi cijeli dani ispunjeni sastancima. Postoji dio sastanaka gdje ipak razmijenimo pokoju riječ i o svojim životima, pogotovo jer svi u europskom timu radimo remote pa se ne viđamo uživo, ali sastanci su poglavito uvijek svrhoviti i u fokusu su projekti na kojima se radi.
Kako izgleda društveni dio remote rada?
Iako remote rad ne bi mijenjala za rad u uredu ili hibridan način rada, moram reći da nije uvijek sve ružičasto. Mislim da je najveća mana remote rada što se ponekad osjećam izolirano. Kao da sam sama u svojem kutku svemira i nisam povezana s drugima. Ipak, to je osjećaj kojeg sam često imala i dok nisam radila remote tako da sam naučila kako ga bolje razumjeti i što učiniti da se osjećam manje samo.
Budući da u svojem Ivaniću imam jednu bližu prijateljicu, a većina ostalog društva je u Zagrebu ili na nekim udaljenijim lokacijama, kroz cijeli studij često sam znala prespavati u Zagrebu ili putovati k onim udaljenijim ljudima koji su mi dragi.
Sada i više nego što sam to mogla na faksu, mogu putovati bilo kada i bilo gdje. I dalje mi je poprilično ludo da se krajem sedmog mjeseca mogu sjetiti da mi se u osmom mjesecu ide na neku destinaciju ili želim posjetiti nekoga i da je to u potpunosti vrlo lako moguće i izvedivo.
Mislim da mi ovakav način života upravo pruža toliku paletu izbora te da samo trebam dobro razumjeti što ja želim za sebe. Iako to nije uvijek najjednostavnija zadaća te se nekada paraliziram pred svim tim mogućnostima, puno bih mi bilo gore kada ih ne bih imala.
I da, ne vjerujem da bi svima odgovarao moj način života, ali u tome i je ljepota – da svatko od nas otkrije što nama najbolje odgovara i kakav život želimo kreirati za sebe.
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.