Umjetnikov put – 2. dio

Kao što sam obećala prošle nedjelje, danas sam napisala i preostali dio svog Umjetnikovog puta. Iako mi je ova vrućina pretvorila mozak u palačinku, uspjela sam se dogovoriti sa svojim moždanim stanicama da se drže na okupu i pomognu mi da sastavim smisleni tekst. Ako nisi pročitao prvi dio i nemaš pojma što je to Umjetnikov put i o čemu pričam, prvi dio teksta za bolje razumijevanje možeš pronaći ovdje.

7. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja povezanosti

U sedmom tjednu dva ulomka koja su mi najviše govorila bave se perfekcionizmom i rizikom koji nastupa ako se odlučimo izaći iz okvira perfekcionizma i dopustiti si pogreške. Znam da je meni jako dugo vremena trebalo da izađem iz svog perfekcionizma. Još je na nekim mjestima prisutan. Situacije kada više ne radim na jednom zadatku tjedan dana, već dan ili nekoliko sati naučile su me da dam sve od sebe i da napravim najbolje kako znam u vremenu koje mi je dano. Na ovom blogu imam taj luksuz da na jednom tekstu mogu raditi duže vrijeme, ali sam i ovdje to prestala prakticirati zato što učestalo popravljanje i dorađivanje jedino može dovesti do autocenzure i promijeniti poantu teksta. Perfekcionizam je zapravo način na koji sami sebe pljačkamo jer si uskraćujemo iskustva iz kojih bi toliko toga mogli naučiti, ali i dobiti sve ono što želimo. 

Perfekcionizam nema nikakve veze s ispravnim postupanjem. Nema nikakve veze s temeljitim promišljanjem. Nema nikakve veze sa standardima. Perfekcionizam je odbijanje da se krene dalje. On je zamka – opsesivni, zatvoreni sustav koji uzrokuje uplitanje u omču detalja onoga o čemu pišete, što slikate ili činite, tako da se iz vida izgubi cjelina. Umjesto da slobodno stvarate i dopustite sebi da greške uvidite i sagledate kasnije, intuitivnim uvidom, često se uplićete u zamku ispravnog postavljanja detalja. Svoju originalnost time preobraćate u uniformiranost kojoj nedostaje strasti i spontanosti.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Zanimljiv mi je bio i zadatak da brzo zapišem imena pet omiljenih filmova, a zatim da vidim koje su poveznice između tih filmova te kako se oni dalje podudaraju s nekim mojim željama i snovima. Naslovi koji su zauzeli mjesta na mojem popisu su: Liberal Arts(2012), Wild(2014), Short Term 12(2013), Pitch Perfect(2012) i Amelie(2001). Zaključila sam da svaki od tih filmova govori o ljudima koji su se odvažili biti drukčiji, koji su se usudili napraviti korake da istraže sami sebe i da prihvate izazove pred kojima su se našli. 

8. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja snage

Mislim da ne postoji osoba na svijetu koja nikada nije primila neki oblik kritike. Osmi tjedan posvećen je upravo toj kritici koja nas sprječava da poduzimamo bilo kakve akcije. Nekome se neće svidjeti način na koji ja pišem ili će netko možda misliti da je sve ovo što radim potpuni gubitak vremena. No, ovdje si ne dopuštam da me tako nešto sprječava, u drugim područjima života možda, ali ovdje ne. Drugi problem koji se spominje u osmom poglavlju jesu i naše nerealne želje da nešto ostvarimo preko noći. Da, moguće je napisati i knjigu u tri dana ili snimiti kratki film, ali kada i to napravimo, tu nije kraj procesu. Knjigu treba nanovo pročitati, lektorirati, urediti, izabrati naslovnicu, naći izdavača, promovirati. To je proces koji ipak zahtjeva dozu planiranja i predanosti koju nećemo ostvariti ako si sami ne odredimo raspored ili razlomimo ciljeve na nekoliko manjih. Kritika i samo ulaganje vremena u taj proces je dio koji obeshrabri većinu ljudi kod ostvarenja njihovih snova, bilo onih umjetničke prirode ili neke druge.

Prepuštajući se neobuzdanim fantazijama o tome kako bi izgledao naš život da smo bili stvarni umjetnici, propuštamo vidjeti mnogo malih stvaralačkih promjena koje bismo mogli učiniti sada i ovdje. Takvo promatranje velike cjeline propušta uvidjeti činjenicu da je kreativni život sačinjen od mnogo malih koraka i svega nekoliko skokova.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Ovaj me Julijin citat dovodi do malih čarolija koje su se dogodile tog tjedna: tableta koji sam dobila, a koji sam željela jer je kompaktno rješenja za pisanje bilješki što će mi pomoći da više pišem, odluke da ću uložiti u novi dizajn bloga što sam prošli tjedan i učinila, plesanja i pjevanja dok se sunce spusti sa slušalicama na ušima koje mi pruža posebnu sreću, slobodu i zadovoljstvo. 

Utipkaj svoj mail i klikni na pretplati se niže ako želiš primiti obavijest svaki puta kada objavim novi blog post, u suprotnom, nastavi čitati dalje. Ako se predomisliš, na dnu te čeka isti ovakav prozorčić.

9. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja suosjećajnosti

Zapriječeni umjetnici ne znaju kako poduzeti prve dječje korake. Umjesto toga, zapriječeni umjetnici razmišljaju o velikim i zastrašujuće nemogućim ciljevima: o romanu, o filmu, o monodrami, o operi. Kada tako visoko postavljene ciljeve ne ostvare, ili ih čak ni ne započnu ostvarivati, zapriječeni umjetnici to nazivaju lijenošću. Ne nazivajte nemoć da poduzmete prve korake lijenošću. Nazovite je strahom.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Moja je tajna da ja već neko vrijeme razmišljam o pisanju knjige. Taj cilj predstavlja i glavni razlog zašto sam se odlučila okušati u Umjetnikovom putu. Umjetnikov put pokazao mi je da sam u 12 tjedana sposobna ispuniti preko 200 stranica donekle smislenim rečenicama. Uz to, mali koraci za mene su ovaj blog, kratka priča koju sam napisala i dopustila da bude objavljena (iako nije pobjedila ili dobila mjesto na natječaju), ali i uvod romana na kojem radim. Sve su to koraci koji će me dovesti do moga cilja – knjige. Možda i ti imaš neki cilj koji ti se sada čini ogromnim i nedostižnim. Ako danas počneš raditi nešto u vezi tog cilja, koliko god ti se činilo malo i beznačajno, bolje je od stanja kada nisi ništa poduzeo. 

10. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja samozaštite

Deseti tjedan posvećen je ovisnostima koje priječe našu kreativnost. Kad netko kaže ovisnost, prva pomisao je droga, alkohol ili cigarete, ali ovisnost može biti i hrana koja nas otupi, učini mamurnima, ovisnost o radu zbog koje nam ne ostaje vrijeme za kreativnost ili pak natjecateljski duh gdje se stalno uspoređujemo i gledamo u susjedno dvorište umjesto da iskopamo korov u našem. 

Potreba za pobjedom – sada! – potreba je da se uživa u priznanju drugih. Nalik protuotrovu, valja naučiti odati priznanje sam sebi. Stvarati uvijek znači pobjediti.

Julia Cameron, Umjetnikov put

U prvom dijelu pisala sam o sinkronicitetima, slučajnostima koje to nisu. Ispričat ću ti kakvi su mi se sinkroniciteti dogodili u desetom tjednu. Napisala sam da je moja kratka priča objavljena na jednom portalu, ali nisam pojasnila kako se to dogodilo. Dok sam laganim hodom išla od trga prema glavnom kolodvoru u Zagrebu, mimoišla sam se s jednim gospodinom koji je prodavao časopis Ulični fajteri. U tom sam se trenu sjetila drage prijateljice koja ih je spominjala u razgovoru koji smo vodile, što me potaknulo da se vratim nekoliko koraka unatrag i kupim časopis. Putem do vlaka počela je kiša, a istovremeno se na mojem mobitelu, na radiju koji slušam, počela emitirati Gibonnijeva pjesma Kiša. Prije nego što sam utrčala u vlak imala sam točno onoliko vremena koliko mi je trebalo da ubacim pismo u poštanski sandučić na glavnom trgu. Kada sam to učinila, u vlaku me je, unatoč gužvi, dočekalo prazno mjesto. Započela sam listati časopis i pročitala sam jedan tekst koji me inspirirao. Podigla sam glavu i pogledala kroz prozor, a zatim ugledala dugu. Tekst koji je zaokupirao moju pažnju bio je poziv za sve volontere koji žele svojim sadržajima doprinijeti radu jednog portala za kulturu. To sam i učinila. Ako do sada nisi, moju priču možeš pročitati ovdje.

11. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja autonomnosti

Možda nije odmah očito, ali naša je kreativnost povezana i s našim fizičkim tijelom. Ono što unosimo u svoje tijelo i kako provodimo svoje slobodno i “neslobodno” vrijeme uvelike diktira našu kreativnost. Autorica predstavlja ideju fizičke aktivnosti kao nečega što trebamo raditi da bismo mogli bolje koristiti i prizvati vlastitu kreativnost. Uz to idu i stalno istraživanje novih aktivnosti, mjesta, ljudi, kultura i dijelova svoje osobnosti. 

Potrebno nam je dovoljno energije da bismo uspjeli odašiljati snažan signal. U tome će nam pomoći hodanje. Ono što nam je potrebno meditacija je u pokretu. Pod time mislim na onaj oblik meditacije u kojem nas kretanje usredotočuje na sadašnji trenutak, na ovdje i sada.

Julia Cameron, Umjetnikov put

12. tjedan: Ponovno otkrivanje vjere

Na kraju, mi smo ti koji trebamo imati vjere u svoje sposobnosti, ne samo u umjetnosti nego i u svemu drugome. Trebamo si dopustiti da se igramo, istražujemo i upoznavamo svijet oko sebe. Povrh svega, da oko sebe imamo ljude koji će nas podržavati na tom putu, one koji će nas zvati da nam kažu da su pročitali naš novi tekst na blogu, one koji će s nama slikati, one koje će s nama putovati i igrati društvene igre, šetati po nepoznatim teritorijama, onim pravim, ali i onim duhovnim i mentalnim.

Svrha nam je – stvarati. Preurediti zapuštenu kuhinju, eksperimentirati s novom juhom. Isto ono dijete koje je u igri posezalo sad za ovom sad za onom primaljivom stvari, raste u nama i žudi da se ostvari kao umjetnik.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Ovaj Umjetnikov put bio je divno iskustvo u kojem sam si dopustila da ponovno budem dijete. Da radim stvari koje sam si zabranjivala i koje su mi bili na zadnjem mjesto prioriteta kad bi trebale biti negdje pri vrhu. Iako su mi se prakse poput pisanja jutarnjih stranica i umjetničkih spojeva svidjele, odlučila sam da neću nastaviti pisati jutarnje stranice jer su mi djelovale previše kao obveza i moranje. Umjetničke spojeve sam u nekoj mjeri zadržala na način da si priuštim odlazak na masažu, gledam neke apsolutno blesave filmove bez imalo grižnje savjesti, plešem sama sa sobom, meditiram. 

Najviše od svega, osvijestila sam da je važno opustiti se i posvetiti se svim stvarima koje želim, ali i slušati sebe, svoju intuiciju i potrebe. Mogu svaki dan čitati knjige ili gledati videe ljudi koji su uspješni i otkrivaju svoje formule uspjeha te raditi prema njihovoj šabloni, a mogu uzeti ono što mi odgovara iz svake od tih praksi i prilagoditi ih sebi. 

Dragi čitatelju, nadam se da si dobio ono što si i tražio među ovim paragrafima te da ćemo se ubrzo ponovo čitati. Do idućeg puta.

Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.