Umjetnikov put – 1. dio

Sjedila sam u hodniku postarije zgrade na malom zidiću u okviru jednog od velikih prozora dok je vani bjesomučno kišilo. Čekala sam, kao i nekoliko prethodnih tjedana, da se i ostali pojave. Budući da redovito putujem vlakom za Zagreb, postoje samo dvije opcije – uraniti ili doći prekasno. Stoga sam odavno objeručke prigrilila da ću gotovo uvijek i svugdje dolaziti prije ostalih. Došla je samo Nina. Ubrzo smo otkrile da se prostor naših kreativnih radionica pretvorio u gradilište pa smo izašle prošetati usprkos krupnim kapima koje su nas pokušale zaustaviti u našem naumu. Toga dana svemir je imao druge planove, a oni su bili da saznam više o Umjetnikovom putu i putovanju koje me čeka. 

Što je Umjetnikov put?

Da ljubomorno ne čuvam te informacije samo za sebe, podijelit ću i s tobom o čemu se radi prije nego što počnem dijeliti svoje iskustvo. Ukratko, riječ je o knjizi autorice Julie Cameron starijeg datuma, a namijenjena je svima koji žele unijeti kreativnost u svoj svakodnevni život. Knjiga je podijeljena na 12 poglavlja, a svako poglavlje predstavlja jedan tjedan. Unutar svakog tjedna postoji tema koja se obrađuje s povezanim zadacima. Osim toga, dvije ključne stvari koje Cameron nalaže kreativcima koji se upuste u ovo putovanje jest da svaki dan pišu jutarnje stranice i da idu na umjetničke spojeve. Dok su jutarnje stranice, kao što i sam naziv govori, tri stranice struje svijesti koje se pišu svakog jutra, umjetnički spojevi se odvijaju jednom tjedno, oni predstavljaju samostalno vrijeme u kojem osoba radi neku željenu isplaniranu aktivnost.

Sada kada imaš malo više pojma o čemu se radi, u nastavku možeš pročitati kako je Umjetnikov put izgledao za mene prvih šest tjedana. Potrudila sam se izdvojiti ono najvažnije i najzanimljivije što nije bilo jednostavno jer sam ručno ispisala preko 200 jutarnjih stranica i ispunila više od 70 zadataka. 

1. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja sigurnosti

Kao svaki pravi štreber, nekoliko dana prije službenog početka probala sam pisati jutarnje stranice tek toliko da vidim kakav je osjećaj i mogu li se na tako nešto obvezati iduća tri mjeseca svog mladog života. Iz odrađene probe prije samog službenog početka vidjela sam da će mi biti izazovno. Iako se nikada prije nisam usudila voditi dnevnik svojih misli, čvrsto sam odlučila biti ažurna u svojem putovanju, između ostalog, i zato što jako volim izazove.

Prva stranica je završila u smeću jer mi misli brže trče nego sto ih stignem zapisati. Voljela bih da mi se ruka i glava usklade ili nađu zajednički tempo na ovom putu samootkrivanja.

Jutarnje stranice, 10. ožujka 2021.

Prvo poglavlje, odnosno tjedan, bavi se osobnim, ali i društveno ukorijenjenim vjerovanjima o umjetnicima. Od toga da su umjetnici samotnjaci, promiskuitetni, ludi ili neodgovorni pa sve do vjerovanja da se od umjetnosti ne može živjeti. Upravo zbog svih tih zabluda taj kreativni dio sebe većina ljudi nikada ni ne ostvari. I tu se ne misli da bi svi ljudi trebali biti spisatelji, glumci ili možda pjevači, već je ideja da svatko od nas unese određenu dozu kreativnosti u svoj svakodnevni život kroz kuhanje, organiziranje, stanku za mini ples dok nas nitko ne gleda ili zavijanje na omiljenu glazbu iako nemamo sluha. 

Pogreške su neizbježne! Posrtanja su uobičajena. Riječ je o prvim koracima djeteta. Napredak je, a ne savršenstvo, ono što bismo od sebe trebali tražiti.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Spoj koji sam isplanirala za sebe prvoga tjedna bilo je nešto što sam dugo vremena odgađala. Htjela sam izraditi vision board, ali me kočio moj perfekcionizam koji se tu i tamo pojavi i ubije kreativnost. Pripremila sam časopise i letke, kupila sam ljepilo, flomastere i dva velika plakata u sivoj i bež boji, za slučaj da ne uspijem iz prvog pokušaja. I tako sam nedjelju rezervirala za rezuckanje, crtkaranje i pjevušenje. Na kraju sam bila toliko zadovoljna napravljenim vision boardom da sam ga zalijepila na vrata svog bijelog ormara. Sada svako jutro gledam u slike, ideje i poruke koje predstavljaju mene i moje želje.

Utipkaj svoj mail i klikni na pretplati se niže ako želiš primiti obavijest svaki puta kada objavim novi blog post, u suprotnom, nastavi čitati dalje. Ako se predomisliš, na dnu te čeka isti ovakav prozorčić.

2. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja identiteta

U drugom poglavlju moju je pažnju (ironično) zadržao dio teksta koji progovara o pažnji. Kroz užurbanost zapadnjačkog stila života i stalnog trčanja za ciljevima koje želim prekrižiti sa svoje imaginarne liste, ponekad zaboravim stati i osvrnuti se oko sebe. Ispisivanje jutarnjih stranica natjeralo me da sjedim na jednom mjestu, promatram sve oko sebe, opisujem kako se osjećam i što vidim dok te tri stranice ne bi u potpunosti bile ispunjene tekstom.

Otvorila sam širom prozor, čujem ptičice i vjetar koji mrsi lišće drveću. Ovo šuštanje lišća vani pomalo me podsjeća na zvuk valova. Kao da sam na moru unajmila kućicu u proljeće kada još nema vreve turista.

Jutarnje stranice, 22. ožujka 2021.

Među zadacima u drugom poglavlju bilo je i da navedem 20 aktivnosti u kojima uživam te da uz njih dodam datum kada sam ih posljednji put provodila. Najprije se nisam mogla uopće sjetiti 20 aktivnosti, a kada jesam, gotovo sve s popisa sam radila u nekom bližem vremenskom razdoblju. Jedino se dugo nisam bavila odbojkom za koju još uvijek čekam ravnopravnog protivnika. Što se umjetničkog spoja tiče, drugi tjedan sam prvi puta otišla na masažu. Nekako sam na masažu uvijek gledala kao na luksuz i nešto što uvijek stignem probati, ali mi je drago da sam to učinila jer mi se tijelo preporodilo.

3. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja moći

Prije ove knjige istraživala sam i znala ponešto o sinkronicitetima. Posebno sam iščekivala ovaj dio unutar trećeg poglavlja, ali sam se trudila biti strpljiva i nisam okretala stranice unaprijed. Sinkroniciteti su, laički govoreći, male slučajnosti (koje to zapravo nisu). Recimo, meni ih se dogodilo nekoliko tijekom ovog cijelog puta. Dobila sam na nagradnom natječaju besplatno sudjelovanje u programu za poduzetnike jer sam u to vrijeme razmišljala da bih možda otvorila svoj obrt. Tada sam namjeravala i ovo ljeto isprobati au pair iskustvo van Lijepe naše. Uporno su mi se javljali Španjolci, a ja sam htjela u Italiju. Kada sam preusmjerila svoju pažnju na Italiju, javila mi se jedna divna obitelj kojoj sam se svidjela i ostali smo u kontaktu. Iako na kraju nisam otvorila svoj posao ili otišla u Italiju jer sam dobila (po mojim parametrima) bolju priliku, stoji činjenica da su mi apsolutno sva vrata bila otvorena i mogla sam birati.

Sve nezamislive stvari izniču kako bi pomogle. U suprotnome se nikada ne bi pojavile. Cijela struja događaja potječe iz odluke. U prilog odluci nižu se zbivanja, susreti i materijalna pomoć za koju nikada nismo povjerovali da će nam dospjeti na put.

W. H. Murray u Julia Cameron, Umjetnikov put

Spoj na koji sam se izvela u trećem tjednu (a zapravo sam ostala u svojoj sobi) bio je slikanje uz glazbu. Kupila sam dva platna, kistove i tempere, pronašla na Pinterestu fotografije s Kube koje sam odlučila naslikati. Udubila sam se u cijelu priču, pustila sam si i taktove Buena Vista Social Cluba i mislima sam bila na Kubi. U to vrijeme sam usporedno čitala i putopis Latinskom Amerikom uzvodno Jasena Boke. Godinama svima dosađujem pričom da ću ići na Kubu jer sam fascinirana tom zemljom pa mi je ovaj spoj poslužio kao podsjetnik da od te ideje ne odustanem.

4. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja integriteta

Prošla tri tjedna bila su mačji kašalj s obzirom na četvrti tjedan. U četvrtom tjednu zadatak je bio da ne čitam taj cijeli tjedan. Čitanje je jedna od rijetkih stvari koju radim redovito. Ne čitam vijesti s portala, već razne knjige ili tekstove koji mi pomažu da istražim ono o čemu bih trebala pisati na poslu. Iako sam uživala čitajući knjigu Latinskom Amerikom uzvodno, četvrti tjedan nisam je niti jednom otvorila. Kad mi je bilo dosadno, trudila sam se naći neke nove načine kako da se zabavim. Bilo mi je izuzetno čudno zaspati bez da sam prije spavanja pročitala koju stranicu knjige, ali sam to teška srca prihvatila.

Paradoksalno je, ali istinito da se jedino pražnjenjem naših života od svih ometanja počinjemo osjećati ispunjenima…Uskrata čitanja vrlo je moćno oruđe – i vrlo zastrašujuće istodobno. Čak i samo razmišljanje o njemu može u nama izazvati silan bijes. Za mnoge je zapriječene stvaratelje čitanje prava ovisnost. Radije upijamo tuđe riječi nego da se pozabavimo vlastitim mislima i osjećajima, sami nešto smislimo.

Julia Cameron, Umjetnikov put

Stvar s kojom četvrtog tjedna nisam imala nimalo problema bio je zadatak odbacivanja nepotrebnih predmeta iz ormara. Općenito, živim poprilično minimalistički, ne volim imati oko sebe stvari koje mi nisu potrebne i samo zauzimaju prostor. Sve skripte, knjige, odjeću, šminku i sve ostale predmete koji samo skupljaju prašinu i ne koriste se, redovito poklanjam, doniram, recikliram ili, u krajnjem slučaju, bacam. Kada trebam negdje ići, spremna sam za desetak minuta jer moja rutina šminkanja i oblačenja iziskuje jako malo vremena. Također, slično je i s mojim laptopom, mobitelom, e-mailom i diskom koji nisu zagušeni bespotrebnim dokumentima ili fotografijama. Takav način života pruža mi ogromnu količinu mira i organiziranosti.

Odbacujući staro i neupotrebljivo otvaramo prostor za novo i korisno. Ormar prepun iznošene odjeće ne poziva na novo ruho. U kući ispunjenoj do vrha nepotrebnim i starim stvarima koje smo čuvali za “svaki slučaj” i “neka bolja vremena” nema mjesta za stvari kojima bismo se radovali sada i ovdje.

Julia Cameron, Umjetnikov put

5. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja mogućnosti

Kao i svaki tjedan, i ovaj je donio nove lekcije i zadatke. Glavna misao petog poglavlja bila je pronalazak vremena za sebe i svoju kreativnost, ali i za svoje želje. Zapravo, olako odgađamo aktivnosti koje bismo htjeli isprobati jer nemamo s kime ići na njih, možda su nam preskupe ili nam se čini da bi nas drugi ljudi mogli osuđivati.

Od umjetnika u sebi očekujemo da djeluje, a pritom odbijamo udovoljiti njegovim potrebama. Umjetniku u nama potrebna je kreativna samoća. Umjetniku u nama potrebno je iscjeljenje, koje pruža samo odmak u vremenu. Bez takvog vremena “ponovnog punjenja baterija”, umjetnik u nama postaje nemoćan i nesposoban stvarati.

Julia Cameron, Umjetnikov put

I prije ovog puta znala sam prakticirati različite samostalne aktivnosti. Nije mi više bio problem otići se sama prošetati, sudjelovati na radionicama s nepoznatim ljudima ili se zaputiti nekamo sama. Ipak, u nekim slučajevima sam to izbjegavala. Slično je i s različitim željama koje imamo, zatomljujemo ih i odgađamo, ponekad ih sami sebi u potpunosti zabranjujemo. Kod mene je jedna od njih bila crtanje i slikanje pa sam si kupila tvrđi papir i vodene boje te odvojila vrijeme da se kreativno izrazim.

6. tjedan: Ponovno otkrivanje osjećaja izobilja

U šestom sam se tjednu izvela u planetarij i kino. Kad sam bila u osnovnoj školi išla sam na izlet u planetarij. Uspomena na zvjezdano nebo i čaroliju koju sam tada osjećala ostala je poprilično živa do danas. Stalno me je nešto kopkalo da bi trebala otići u planetarij, ali nikako nisam nalazila društvo ili vrijeme u kojem bih to učinila. Budući da me ovaj put “natjerao” da dam prednost aktivnostima koje stvarno želim raditi, ostvarila sam si tu želju i divila se zvjezdanom nebu. Nakon planetarija, otišla sam u kino, još jednu aktivnost koja se obično radi u paru. Pogledala sam film “Our friend” prema istinitom događaju koji bih svima preporučila. Obje ove aktivnosti samo su pojačale moj osjećaj slobode i autonomnosti nad vlastitim vremenom.

Posebno me razveselio zadatak slanja razglednica. Naime, trebala sam poslati pet razglednica ljudima s kojima bismo ponovno htjeli stupiti u kontakt. Tu sam malo varala jer ljudi kojima sam ja poslala razglednice nisu bili baš oni s kojima sam izgubila u potpunosti kontakt već se možda nismo čuli koji tjedan, dva ili mjesec dana. Zaputila sam se do pošte tako da mogu izabrati razglednice iz svoje male metropole, Ivanić-Grada, sretnim primateljima. Bila sam toliko razočarana izborom, na trenutak sam dobila poriv da sama krenem dizajnirati razglednice, ali sam se na vrijeme zaustavila jer sam imala previše drugih zadataka. Izabrala sam te ružne razglednice i pokušala ih uljepšati svojim riječima. Jedna je otišla i za Irsku, sestri koja se oko Uskrsa tamo preselila sa svojom obitelji.

Dragi čitatelju, ako si dogurao do kraja i ovo ti je štivo bilo zanimljivo, iduću nedjelju potrudit ću se da i preostalih šest tjedana moga Umjetnikovog puta bude zabilježeno na ovoj virtualnoj svaštari. Čitamo se!

Drugi dio Umjetnikovog puta možeš pročitati ovdje.

Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.