Inače mi s vremena na vrijeme padnu svakakve ideje na pamet. I redovito to budu ideje koje iziskuju ipak malo više vremena, truda ili pak fizičke spreme. Mjesec dana prije podviga, plan je bio da biciklom odem do Posavskih Brega gdje obitavaju labudovi, konji i druge životinje. Nakon toga bih produžila do pješčane plaže kraj obale Save.
U mojoj glavi često i nemoguće stvari izgledaju apsolutno izvedive i moguće, tako da mi je ovo izgledalo potpuno jednostavno. Jednog jutra, točnije Uskrsnog ponedjeljka (jer što bi drugo normalni ljudi radili na taj dan), obukla sam sportsku odjeću i obula tenisice, u termosicu ulila čaj, ubacila fotić i nabila sunčane naočale. Naime, to sve zvuči lijepo i krasno, uz iznimku da imam bijeli bicikl s košaricom koji je više namijenjen za vožnju do obližnjih susjeda. Baš i nije nešto na duge staze. Košarica je svakako poslužila, ali ostatak bicikla baš i ne. Negdje na pola puta, kroz vjetar koji je puhao u mene i dodatno me usporavao i nekoliko uzbrdica, priupitala sam samu sebe: “Pa što ti je ovo trebalo?”.
Kad sam napokon došla, stavila sam bicikl uz ogradu bez ikakvih lokota jer sam se u sebi nadala da će mi netko ukrasti bicikl. Dapače, zahvalila bih toj osobi jer bih onda imala izliku da nazovem nekoga da dođe po mene automobilom.
Prva, i jedina stanica bili su Posavski Bregi, malo mjesto pokraj voljenog mi Ivanić-Grada. Ovdje se nalazi jezero gdje obitavaju dva labuda. Kao što možeš vidjeti i na slici iznad, uskoro će ih biti i više. Do sada nikada nisam vidjela gnijezdo koje se nalazi na vodi, a ni neizlegnuta labuđa jaja. Neko vrijeme sam na dosta sigurnoj udaljenosti promatrala što mužjak i ženka labuda rade. Zajedno su tražili i skupljali grančice i komadiće suhe trave kojima su dodatno učvrstili gnijezdo. Nisam ih nikako htjela uznemiriti i prekinuti u njihovom poslu, a ova i sve ostale fotografije životinja načinjene su sa zoomom iz veće udaljenosti.
Kao što su labudovi surađivali i zajedničkim snagama gradili stabilan dom, tako su se s druge strane nasipa ovce kretale u stadu. Ovce su već imale svoje male potomke koji su nesigurno teturali za njima. Zanimljivo je što ni u jednom trenutku majke nisu napuštale svoje mlade. Čak i kada bi se u potpunosti izdvojili iz stada.
Osim mene, ovdje se nalazilo i nekoliko ljudi, koji su što sami, a što s obiteljima pecali. Ovaj mali komadić prirode idealan je za piknike i šetnje. Često se ovdje nalaze i konji na ispaši, ali kada sam ja ovdje bila, oni su se nalazili barem kilometar od mene uzduž nasipa. No, primijetila sam druge konje koji su bili na obližnjem posjedu, a moj je zoom bio taman dovoljan da ih uhvatim fotoaparatom.
Kada sam odlučila da sam dovoljno vremena provela uživajući u prirodi, bila sam svjesna da moj bijeli bicikl s košaricom neće doživjeti pješčanu plažu na obali Save. Nisam bila baš ni u potpunosti sigurna kako ću doteturati natrag doma. Dragi čitatelju, obalu Save, a i neke druge, skorašnje podvige takvog tipa ostavit ćemo za bolja vremena, kada zaradim za bicikl.
Ovdje možeš pogledati cijelu galeriju fotografija.
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.