Sigurno ti je u nekom trenutku u životu predstavljen izbor. Zapravo, kada pogledaš, svaki dan biraš. Možda je to nešto apsolutno banalno. Recimo, u menzi svaki dan možeš birati hoćeš li uzeti komad voća ili kolač (i znam, možeš i oboje, al nije u tome sad poanta). Čini se banalno, zar ne? Na prvu bih i ja rekla da, čini mi se banalno. Onda kada bih bolje razmislila ipak bih rekla ne, nije toliko banalno koliko se čini. Malim koracima stvaraš naviku. Kao što možeš stvoriti odlične i zdrave navike, tako možeš stvoriti i one ne baš toliko dobre. I naravno, nemamo svi isto mišljenje o tome što je za nas ispravno, zdravo, dobro, loše. I to je apsolutno u redu.
“No, mi jesmo slobodni pojedinci, a naša sloboda uzrok je našoj osuđenosti da cijeloga života biramo. Ne postoje nikakve vječne vrijednosti ili norme po kojima se možemo ravnati. Stoga je važno kakav je naš izbor. Jer, mi smo u cijelosti odgovorni za sve što činimo.”
– Jostein Gaarder, Sofijin svijet
Dakako, postoje izbori koji su mnogo kompleksniji od hrane u menzi. Postoje izbori koje odabiremo cijeli život iako znamo da su krivi. Odabiremo čekanje. Čekamo pravi trenutak. Čekamo da strah prođe. Čekamo povoljnu situaciju. Čekamo da se ohrabrimo. Čekamo da netko drugi započne umjesto nas. Nijedan trenutak neće biti pravi. Ti ga moraš učiniti pravim.
Sigurno imaš ideju koja je to odluka koju odgađaš u svome životu. Ili možda neko iskustvo koje si ne dopuštaš proživjeti. Istina je da svi to radimo, samo u vezi drugih stvari. Bojimo se probati jer se držimo za ishod i gledamo u budućnost, želimo osiguranje da će sve biti onako kako smo si zamislili. Ponekad mislimo da ne zaslužujemo prilike koje nam se pružaju, vjerojatno i da nismo spremni ili kompetentni. Razlozi koji nas koče su nebrojeni, ali većinom oni nisu stvarni. To se zove sabotiranje samoga sebe.
Kada otrčiš maraton u glavi, odmori se. Obeshrabrio si se dovoljno, bez ičije pomoći. Takav obrazac razmišljanja je isto izbor koji je prerastao u lošu naviku. Odabrao si birati da sam sebe sabotiraš. I ne, nije ništa nepopravljivo. Dopusti si koji put i taj loši obrazac razmišljanja ako će ti biti lakše, ni Rim nije izgrađen u jednom danu. Samo se ne zaboravi vratiti na pravi put. Kada zastraniš sjeti se onog dana kada si započeo dan birajući voće umjesto kolača (što god to bilo u tvome slučaju). Da, i to se činilo nemogućim i teškim. Možda si koji dan posustao i uzeo kolač, ali nema veze. Prevladali su oni dani kada si izabrao voće.
Da, što god si zacrtao da želiš napraviti, bit će teško, zahtijevat će konzistentnost. I ne, neće te nitko drugi gurati u pravom smjeru jer jedino ti znaš koji je to smjer. Možda ćeš zastati, puno puta pomisliti da si na krivom putu. Sigurno će se to dogoditi, ali onda se samo sjeti nekoliko mjeseci prije kada se nisi htio odvažiti ni na kakav put nego si birao čekanje.
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.