Kao što nakon svakog puta moraš raspakirati kofer, tako i nakon svakog doživljenog iskustva trebaš raspakirati svoje misli i osjećaje. U tom koferu će se naći stvari kojih ćeš se sa zadovoljstvom riješiti, neke nove i stare stvari koje će ti u budućnosti trebati pa ćeš ih zadržati, a onda slijede one stvari kojih ti se teško riješiti, ali znaš da već odavno ničemu ne služe. Samo su ti teret. Teret koji svojom voljom nosiš, a ne moraš.
“Treba rasporiti kofer po sredini, kao ribu. Ponekad, kad ga rasporiš, moraš se boriti s gvaljavom masom u žurbi krivo izabranih potrepština: previše odjeće, načetih bilježnica, tableta, kabela, olovaka, stvari koje iz njega naviru, ispadaju kao neke buduće uspomene.”
– Dorta Jagić, Veće od kuće
Kad se vratiš s puta, ako si kao ja, raspakiraš se odmah kad dođeš tako da budeš spreman za novo putovanje čim se prva prilika ukaže. U toj brzini često pobrkam te tri kategorije stvari. Ponekad nove i stare stvari koje će mi trebati u budućnosti zamijenim s onima kojih se trebam riješiti ili s teretom. Znaš i sam kada ti je prtljaga puna nepotrebnog smeća da ne možeš napraviti mjesta za nove i dobre stvari koje su tu ispred tebe i samo čekaju da se oslobodi to mjesto u tvojem koferu. Isto je s mislima i osjećajima. Možeš ih gomilati danima, mjesecima i godinama, držati se za njih kao da ti o tome život ovisi, ali naposljetku će postati teret. Teret koji nosimo sa sobom jer je to teret koji znamo.
Teret koji gomilaš godinama nije lako raspakirati u nekoliko dana i mjeseci. To traje dugo, u tom procesu polako uvodiš nove stvari koje ga zamjenjuju. Korak po korak. Onim tempom koji tebi najviše odgovara. Ne daj se smesti i u tom procesu budi nježan prema sebi, ali i prema svima drugima koji su oko tebe. Tu su da ti pomognu, samo trebaš naučiti tražiti pomoć. I to je dio procesa.
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.