Prije dvije godine preko kolegice sa studija filozofije doznala sam za međunarodno volontiranje putem Service Civil Internationala; međunarodna organizacija čiji je cilj promicati mir volontiranjem. Odlučile smo ljeto 2016. godine iskoristiti za dvotjedno volontiranje na Kosovu u skloništu za medvjede nedaleko Prištine. Bila je to prava avantura; spavali smo u šatorima, dijelili jednu kupaonicu i većinu vremena boravili smo u prirodi. Više o Kosovskoj avanturi možeš saznati ovdje.
Dvije godine nakon toga, kao što si mogao pročitati protekla dva mjeseca na ovome blogu, sama sam se zaputila u Norvešku. Jednako kao i na Kosovu, i ovo je volontiranje trajalo dva tjedna, a naglasak je bio na fizičke poslove na farmi.
Zašto bi radije išla volontirati dva tjedna nego otišla na put u organizaciji turističke agencije?
Mnogo puta sam se susrela s tim pitanjem i sličnim varijacijama tog pitanja. Iako je razloga bezbroj, sastavila sam popis pet glavnih razloga koji su me motivirali da se i drugi puta odlučim za dvotjedno ljetno volontiranje. Vjerujem da će neki od razloga i tebe, dragi čitatelju, potaknuti da razmisliš o prijavi na međunarodno volontiranje.
1. Volontiranje
Prvi razlog nameće se sam po sebi i govori o smislu cijelog postojanja organizacija koje provode ovakve projekte. Činjenica da ću pomoći nekome svojim fizičkim radom ili nekim drugim oblikom aktivnosti u meni budi poseban osjećaj osobnog zadovoljstva i korisnosti. Za vrijeme boravka na Kosovu, sa skupinom volontera, kopala sam jamu gdje je trebala biti postavljena cijev za vodu koja bi omogućila bolji protok vode kroz cijelo sklonište. Jedan ili dva zaposlenika u skloništu s medvjedima taj bi posao radili tjednima, a nas petnaestak taj smo posao odradili u dva dana. Jednako tako, u Norveškoj smo obojili kuću u kojoj smo bili smješteni te kuću jedne starice. Zahvalnost zaposlenika i stanovnika bio je najljepši dar koji sam mogla dobiti.
2. Nova poznastva
U oba kampa bilo je oko desetak volontera iz različitih zemalja. Za volontiranje se mogu prijaviti osobe od 18 pa sve do 99 godina, ne postoje neka posebna ograničenja, jedino je važno znati engleski jezik kako bi se mogao sporazumjeti s ostalima. Kada dva tjedna dijeliš šator ili sobu, spremaš hranu ili radiš s nekime, ostvaruješ posebnu razinu bliskosti. U svom svakodnevnom životu u Ivaniću i Zagrebu ne mogu reći da postoji znatan broj osoba s kojima sam provela dva tjedna u komadu bez nekog predaha.
Naravno, živim u kući sa svojom obitelji, ali ovo je nešto posve drukčije jer gotovo sve aktivnosti uključuju svakodnevnu međusobnu suradnju. Kod kuće imam svoju sobu, imam svoje slobodno vrijeme koje uglavnom mogu organizirati kako želim dok u kampu postoji međusobni dogovor oko raspodjele vremena. Ponekad to može biti izazov, ali nakon nekoliko dana navikneš se. Ubrzo smo imali interne šale, nadimke, razvijali smo međusobnu komunikaciju i funkcionirali kao zajednica. Puno smo saznali jedni o drugima, provodili večeri uz logorsku vatru ili pak na vrhu neke planine.
3. Upoznavanje lokalne kulture
Osim što sam upoznala volontere iz različitih zemalja, upoznala sam i lokalno stanovništvo. Saznala sam više o načinu prehrane u tim zemljama. Na Kosovu smo imali priliku jesti kod jedne lokalne obitelji tradicionalno jelo flija, a neki od volontera okušali su se i u spravljanju flije. U Norveškoj smo jeli proizvode koji su proizvedeni na ekološkoj farmi gdje sam volontirala, probala sam različite vrste sira te kuhala i jela hranu iz organskog uzgoja. Tijekom boravka na Kosovu imala sam priliku posjetiti muzej, džamiju, crkvu, glazbeni festival. Obišli smo nekoliko gradova te smo pomogli u polju trima lokalnim obiteljima koje su nas zauzvrat nahranile i ugostile u svojim domovima. Kada sam bila u Norveškoj upoznala sam stanovnike koji žive na farmi, a povremeno su nas znali iznenaditi domaćom tortom ili pecivima. Vidjela sam prekrasne norveške krajolike od otoka, mora, planina do prekrasnih rijeka i plaža. Neopisiva gostoljubivost i priče koje su lokalni ljudi dijelili sa mnom i ostalim volonterima teško da može nadmašiti bilo koji aranžman turističke agencije.
4. Rad na sebi
Prije svega, ova iskustva pomogla su mi da poboljšam svoje samopouzdanje koje je zbog različitih faktora u “stvarnom životu” znalo biti nisko. Dobila sam osjećaj odgovornosti i ono što sam tamo radila pružilo mi je sreću. Upoznala sam samu sebe, iznova. Uvidjela sam svoje kvalitete, natjeralo me je da promislim o tome čime se želim baviti u životu i kakva osoba želim biti. Doprinijelo je izgradnji mog identiteta. Stekla sam neopisiv osjećaj slobode. Provirila sam iz svoje zone ugodnosti i suočila se sa svojim strahovima. Sve ove stvari nisu se dogodile magično niti kažem da će imati jednaki utjecaj na tebe. Meni je trebalo puno vremena, i još uvijek nisam ondje gdje bih željela biti, ali idem prema tome. Svaki dan se izazivam i stavljam u nelagodne situacije jer znam da će mi na duge staze to pomoći da dođem do cilja koji sam si zacrtala.
5. Učenje
Naučila sam kako raditi i funkcionirati u timu. Iz prve ruke saznala sam kakav je život na Kosovu i u Norveškoj. Iskustvo u Norveškoj, s obzirom na to da sam putovala sama, naučilo me kako bolje planirati te kako funkcionirati u stresnim situacijama. Uvidjela sam koliko u životu ovisim sama o sebi i o svojim odlukama. Oba iskustva pomogla su mi da bolje razvijem svoje komunikacijske vještine i poznavanje engleskog jezika. Najvažnije od svega, shvatila sam koliko sam ponekad nezahvalna za sve što imam u životu. Lako je izgubiti pojam o svemu što je dobro u životu i fokusirati se na jednu stvar koja je loša ili koju možda nemamo, ali čemu?
Kako se možeš prijaviti na međunarodno volontiranje?
Poprilično je jednostavno. Na ovom linku nalazi se tražilica Service Civil Internationala (SCI). Možeš potražiti kamp koji te zanima prema datumu volontiranja, zemlji, temi ili obliku rada koji bi želio obavljati. Klikom na željeni kamp otvara se novi prozor s opisom. U desnom kutu nalazi se opcija “Add to my selection”. Kada odabereš tu opciju, s desne strane se pojavljuje odabrani kamp s uputama kako se prijaviti. Prijava uključuje izradu korisničkog računa na SCI stranici, a zatim popunjavanje motivacijskog pisma, nekoliko riječi o sebi i razlozima odabira kampa, ovisno o tome koji su zahtjevi pojedinog kampa. Iako se u većini kampova govori engleskim jezikom, postoje pojedini kampovi koji zahtijevaju određeni jezik.
Važno je pažljivo čitati informacije prije prijave. Napomenula bih i da samo sastavljanje prijave nije neka nauka. Tako da te to ne mora obeshrabriti. Popunjavaju se prazne kućice od 250-400 znakova na engleskom jeziku, tek toliko da organizacija gdje ideš volontirati zna nešto više o tebi. Koliko sam upoznata sa samim procesom selekcije volontera, ni tu nema razloga za strah, on ide po principu “tko prvi, njegova djevojka”. Ako ugledaš da mjesta u kampu još nisu popunjena, postoji velika šansa da ćeš ga ugrabiti svojim brzim djelovanjem. Završetkom prijave na SCI stranici ona se šalje tvojoj podružnici, u mom slučaju to je Volonterski centar u Zagrebu (VCZ).
Primitkom prijave, podružnica te kontaktira i pruža ti više informacija o koracima za završetak prijave. Moj izbor ovog ljeta bila je Armenija, ali sam od djelatnice Volonterskog centra doznala da je za izabrani kamp potrebno platiti dodatnih 100 eura troškova što nigdje u opisu samog kampa na SCI stranici nije bilo navedeno. U tom slučaju, postoji mogućnost promjene izbora kampa, a postupak se pokreće iznova. Naime, za sudjelovanje u svakom kampu plaća se određeni fiksni iznos Volonterskom centru u Zagrebu, takva je praksa i u ostalim podružnicama u svijetu. Iz tog razloga, meni osobno, dodatni troškovi od strane organizacije kampa u Armeniji bez dovoljno opravdanih razloga, nemaju smisla. Više informacija o tome zašto se plaćaju troškovi VCZ-u i visini samih troškova možeš naći ovdje.
Posljednji korak pri prijavi je primitak e-maila u kojem dobivaš sretnu vijest da si primljen u kamp, ali i informacije o tome kako doći do kampa i što bi bilo dobro da poneseš sa sobom. Kod bilo kakvih poteškoća uvijek se možeš javiti VCZ-u ili koordinatoru kampa u koji ideš. Većinu ovih koraka prijave možeš učiniti iz udobnosti vlastitog doma, a ljubazno osoblje VCZ-a, koje brzo odgovara na sva tvoja glupa i pametna pitanja, ovo iskustvo čine maksimalno bezbolnim. Dragi čitatelju, nadam se da si dobio dovoljno razloga i informacija da se odvažiš i napraviš taj mali korak koji te vodi do velike avanture. Do čitanja!
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.