Napokon sam bila u Vallersundu. Nakon toliko vremena utrošenog na putovanje, stigla sam. Padala je kiša, a ja sam samo jedva čekala da se istuširam i odložim sve stvari koje sam teglila sa sobom. Došla sam bez visokih očekivanja o smještaju, bila sam spremna spavati i u šatoru. Kada je u opisu informacija o kampu pisalo da treba ponijeti vreću za spavanje, pomislila sam da će nas desetak volontera dva tjedna živjeti u nekoj trošnoj kolibici bez kreveta. Na moje čuđenje, ušla sam u veliku bijelu kuću gdje su se u prizemlju nalazile velika blagovaonica, kuhinja i dnevna soba. Na katu su bile u potpunosti opremljene spavaće sobe i dva toaleta. Smjestila sam se u sobu s dvije djevojke (koje su kao i ja ponijele vreće za spavanje).
Svako jutro doručkovali smo u 8 sati, a zatim smo se sastajali s ostalim stanovnicima Vallersunda. Zajedno bi započeli dan pjesmom i dogovorom podjele zadataka za taj dan. Drugi smo dan išli u obilazak farme. Na ovoj eko farmi smješteno je više od 35 ljudi, ovisno o sposobnostima, svatko obavlja određeni posao. Farma pruža i smještaj osobama s poteškoćama u razvoju koje se kroz sudjelovanje u različitim svakodnevnim aktivnostima pokušava integrirati u zajednicu. U jednoj od kuća nalazi se prostorija s tkalačkim stanovima gdje se izrađuju jastučnice, tepisi, platnene torbe, podmetači i slični predmeti koji se kasnije prodaju. Tkanina, kojom se izrađuju spomenuti predmeti, dobivena je recikliranjem plahti, posteljina ili pak pokrivača doniranih farmi. U istoj kući nalazi se pekara i prostorija za sušenje listova biljaka od kojih će se kasnije raditi čaj. Između ostalog, na farmi se nalaze i knjižnica, trgovina, malena crkva, staklenici i kuće stanovnika.
Navečer smo se popeli na obližnju Anđeosku planinu, koja je dobila naziv prema skulpturi koja se nalazi na vrhu planine. Skulptura je djelo švedske umjetnice Lehne Edwall koja je 2005. godine pokrenula projekt pod nazivom Unitehopeproject; cilj projekta bio je stvoriti međunarodnu mrežu ljubavi, nade i suosjećanja. Osim u Vallersundu, identične skulpture anđela smještene su na 19 lokacija diljem svijeta.
Prvih nekoliko dana bilo je teško priviknuti se da sunce zalazi tek u 23 sata te da su noći izrazito svijetle. Ostajala bih budna do 1 ujutro jer sam konstantno imala osjećaj da je tek 20 ili 21 sat, dan je trajao vječno. Kao što vidite na idućoj fotografiji, Norvežani nemaju običaj imati zavjese ili rolete (ja u svojoj sobi imam i jedno i drugo), a svi prozori u kući izgledaju identično. U sobi smo imale šipku sa zavjesom koja nije bila pričvršćena iznad prozora pa smo svake večeri pola sata provele namještajući tu šipku tako da barem malo zamračimo sobu. Otvaranje prozora kada je šipka stajala iznad bila je najubojitija kombinacija ikada. Moj odabir kreveta do prozora uspostavio se kao promašaj kada sam usred jedne noći osjetila šipku na svojim leđima.
Svi poslovi na farmi bili su fizičke prirode, tako da sam ojačala mišiće i izgubila koji kilogram. Prvi tjedan pomicali smo kamenje s polja, rezali smo drveće koje smo zatim nosili na mjesto za odlaganje, čistili smo dio obale i uređivali je kako bi se kasnije tamo mogle odvijati zabave, čupali smo korov na vrtu gdje su bili zasađeni krumpiri. Nakon što bi u 16:30 završili s poslom jeli bi večeru, a ostatak dana bavili se različitim aktivnostima poput euritmije, odbojke ili planinarenja.
Vikendima se nije radilo, a u petak smo se zaputili na izlet. Vozili smo se u kombiju i lijepo pjevušili cijelim putem. Znali smo da su nam odredišta špilja i plaža gdje ćemo jesti školjke u restoranu. Prva stanica je bila špilja. Došlo je do nesporazuma, malo smo se puno trebali penjati po strmim stijenama do špilje, a ja sam bila opremljena kao češki turist. Ukratko, nosila sam haljinu i na nogama imala sandale, ali ne one sportske nego one zbog kojih možeš izgubiti život kad se posklizneš sa stijene u ponor. Nisam bila jedina u sandalama, samo da se zna. Dok smo se penjali slušala sam priču o volonterki koja je prije koju godinu išla u sklopu kampa na identičan izlet i sa sličnom opremom kao ja. Ona se u jednom trenutku okliznula i slomila je nogu. Prevezli su je helikopterom do bolnice. Usporila sam tempo, jako usporila i pridržavala se za sve što mi se našlo na putu. Stigla sam živa i zdrava do špilje iako sam se nekoliko puta opasno okliznula i vidjela kako mi život prolazi pred očima.
Putem do plaže zaustavili smo se na mostu gdje su se okupili i drugi ljudi. Nismo znali što nas čeka dok nam nisu rekli da će ispod mosta proći ogroman brod i da svi ovi ljudi to čekaju. Bilo je lijepo, ljudi s broda su nam mahali. Mi smo njima mahali. Svi smo mahali. Kada smo prestali s mahanjem, bilo je vrijeme da se uputimo prema plaži. Bila sam spremna prvi puta okupati se u Norveškom moru. Plaža je bila pješčana i plitka. Većina ljudi brčkala se u plićaku, sjedila na plaži ili se dodavala loptom. Gotovo da nitko nije plivao, more je bilo toliko plitko da se za vodu do pasa trebalo prošetati do prvih brodica. Nas to nije spriječilo. Iako je sunce žarilo i palilo, voda je bila poprilično hladna, oko 17 stupnjeva. Kada si u vodi više od 10 minuta ionako više ne osjećaš nijedan dio tijela pa time ni hladnoću. Taj sam si dan popravila cirkulaciju zauvijek.
Na povratku u Vallersund pristali smo uz cestu te se spustili do rijeke gdje se nalazio mali slap. Budući da je u Norveškoj losos popularna riba, odveli su nas da vidimo losose kako skaču u vodu. Ovog puta lososi su bili presramežljivi pa ih nismo vidjeli, ali bilo je dovoljno vidjeti i ovaj krasni mali slap i kućicu koja se nalazila odmah pored slapa.
Za vikend je u Vallersundu bio festival za lokalnu zajednicu i sve ostale koji se žele pridružiti. Jedna od zanimljivijih aktivnosti bilo je crtanje kompozicije. Djevojke i ja smo se priključile. Trebale smo svaka nešto nacrtati. Odlučile smo se crtati prirodu. Tako smo na svojoj kompoziciji imale planinu oko koje su letjele ptice i puhali vjetrovi, drveće koje smo porezali proteklog tjedna, oblake i losose koji su skakali u ritmu valova. Ideja je bila da troje glazbenika pokuša odsvirati i otpjevati našu kompoziciju imitirajući nacrtane zvukove iz prirode. Festivalom je završio prvi tjedan mog boravka u Vallersundu. Što se događalo drugog tjedna u Vallersundu možeš pročitati ovdje. Do čitanja!
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.