Dugo sam mozgala kako i što da napišem, a onda sam zaključila da bi bilo najpametnije podijeliti crtice iz pojedinih gradova. Kada bih krenula pisati o arhitekturi, trgovima, crkvama i povijesti svakog pojedinog mjesta, mislim da bi svi pozaspali ili ubrzo prestali čitati. I sama bih vjerojatno preskočila takav tekst.
Poljska (Krakow)
Tura je započela u poljskom Krakowu, koji se još naziva i gradom crkvi. Budući da su Poljaci većinski katolički narod, nije nimalo čudno da se u ovom gradiću nalazi preko 100 crkava. Zgodan je to gradić, pun uskih malih uličica sa slatkim kafićima i dućanima. Svaka druga zgrada izgleda kao da priča svoju povijest. U hostelu One World, gdje sam odsjela, pružao se pogled upravo na jednu takvu zgradu.
Ono što me se najviše dojmilo u ovome gradu je glazba. Grad je prepun uličnih svirača, ali ne bilo kakvih. Ulicama odzvanja tradicionalna i klasična glazba uz harmoniku ili violinu. Osim uličnih svirača, naišla sam i na skupinu plesača swinga. Nisam sigurna okupljaju li se svake subote u paviljonu pokraj hostela, ali njihova lakoća pokreta odaje da su poprilično uvježbani. Odjeveni u odjeću nekog drugog vremena, uz svijetlo pokoje noćne svjetiljke i nekoliko znatiželjnih promatrača ova entuzijastična skupina je veselo plesala uz taktove dobrog starog Sinatre.
Utipkaj svoj mail i klikni na gumb pretplati se niže ako želiš primiti obavijest svaki puta kada objavim novi blog post, u suprotnom, nastavi čitati dalje. Ako se predomisliš, na dnu te čeka isti ovakav prozorčić.
Latvija (Riga)
Latvija nudi dobar noćni život (ako znaš gdje treba tražiti). S djevojkama koje smo sestra i ja upoznale na putovanju uputile smo se prema mjestu koje bi nam odgovaralo. Naišle smo na Funny Fox bar, ispred je bilo krcato muškarcima pa sam na tren pomislila da je riječ o gay klubu. S obzirom da je bar bio krcat, odlučile smo provjeriti o čemu se radi. Bio je to karaoke bar s dobrom i relativno jeftinom pivom.
Pjesme su bile ogroman trash, sve one pjesme koje slušate kada imate previše vremena pa zalutate u bespućima YouTubea. To je bilo baš ono što smo tražile. Nakon pomnog biranja pjesama, i mi smo se zapisale. Strpljivo smo čekale (barem 2 sata) da dođemo na red, a zatim zavijale na pjesmu Valerie. Svi su bili dovoljno pijani da nas ne čuju, a postoji i snimka kojom će me sestra ucjenjivati do kraja života.
Estonija (Tallinn)
Pakri klifovi nalaze se nedaleko Tallinna, poprilično blizu vojne baze. Ovo nije turističko mjesto; ovo je skriveni dragulj Estonije. Kada se popnete na vidikovac koji vam s obje strane nudi prekrasan pogled na klifove, ispred vas more koje se spaja sa nebom, a iza vas prekrasan crveni svjetionik, onda znate da je vrijedilo ne spavati i žuljati se u busu da vidite ovo. Zbog ovakvih prirodnih ljepota čovjek zaista poželi otići živjeti u nekom svjetioniku na osami gdje može uživati u pogledu svakog dana.
Finska (Helsinki)
Helsinki je bio krasan, stekla sam novog prijatelja, izgubila se i pola vremena tražila put natrag. I nisam se vozila onim kotačem koji se može vidjeti u nekoliko gradova diljem Europe, ali eto ja čvrsto vjerujem da ću i to jednom učiniti. Ono što je uslijedilo nakon posjeta Helsinkiju je bio doživljaj – put trajektom od Helsinkija do Stockholma. Mislim da do toga dana nikada ne bih ni pomišljala da ću spavati u brodskoj kabini koja se nalazi nekoliko kilometara pod vodom.
Svaka pomisao da ću morati spavati u sobi koja je kilometrima pod morem u meni je izazivala mentalne slike potopa Titanica. Zapravo, da sam u Titanicu, vjerojatno bih bila bliže palubi nego što sam u ovom brodu bila. Samo mi se vrtilo glavom da ako se potopimo mi smo prvi koji umiru i naravno da nema šanse da stignemo do palube. Kako bi se smirila vrijeme sam trošila razgledavajući ogroman trajekt koji je imao sadržaja i kvadrata kao jedan omanji grad.
Švedska (Stockholm)
Polazak je bio za 15 minuta, a sestra i ja smo sjedile na splavi nedaleko muzeja Srednjeg vijeka. Lagano smo se ustale još malo proći parkom kad nas je u jednom trenutku zaustavio stariji gospodin sa fotoaparatom. Obratio nam se na engleskom i krenuo objašnjavati da je jedan od članova jednog fotografskog društva. Htio nas je fotografirati.
Objašnjavao nam je kako je tema ljeto u Stockholmu te da je prije nas fotografirao stariju gospođu kako baca novčiće u fontanu te neku djecu kako se igraju. Sestri i meni je cijela ta priča zvučala sumnjivo, a kad je krenuo govoriti kakvu je scenu zamislio za nas dvije, još nam je bilo sumnjivije. Uostalom imale smo samo petnaestak minuta do polaska. Trebale smo sjediti jedna kraj druge pokraj prozora u parku, na prvoj fotografiji u jaknama i cipelama, a na drugoj fotografiji smo trebale skinuti jakne i cipele (i čarape). Cijeli prizor je trebao prikazivati dvije djevojke koje pričaju i zabavljaju se u obližnjem parku jednog ljetnog popodneva.
Pristale smo (zapravo sam ja pristala za obje). Postojala je velika šansa da ćemo završiti na nekoj porno stranici sa fetišistima na stopala, ali to je rizik koji smo morale prihvatiti. Fotografije su stigle na moj mail i sada imamo dvije pristojne fotografije iz Stockholma, ali i skoro pa jedine zajedničke fotografije s cijelog putovanja.
Danska (Kopenhagen)
Odlazak u Dansku i Kopenhagen su jedan od glavnih razloga zašto sam se uopće odlučila na ovo putovanje. Kopenhagen je najpoznatiji po Nyhavn kanalu. Ako se ikada nađeš tamo, dragi čitatelju, obavezno si uplati vožnju brodom kojom ćeš moći razgledati gotovo sve što je u ovome gradu važno.
U jednoj od ovih šarenih kućica živio je i tvorac najljepših bajki, Hans Christian Andersen. Iako je pisao najljepše ljubavne bajke, on nikada nije postigao tu sreću u privatnom životu. Jedan od protagonista njegove bajke, Mala sirena, postala je simbolom Kopenhagena. Njezin kip možeš vidjeti ako se odlučiš za ranije spomenutu vožnju brodom.
Ako vas zanimaju fotografije s ovoga putovanja zavirite u galeriju fotografija.
Primi obavijest u svoj sandučić svaki puta kada objavim novi blog upisom svoje email adrese niže i klikom na pretplati se.